Što je basna

Basna je priča o životinjama koje se ponašaju kao ljudi

Basne su kratke simbolične priče ispričane sa dozom humora, u alegorijskoj formi, što znači da imaju preneseno značenje koje se ne mijenja od namjere da se kaže što se htjelo reći, ali nositelji tog značenja i cijele priče su životinje ili čak neživi objekti, čime se postiže pouka priče. Basna je priča o životinjama koje se ponašaju kao ljudi, što je u priči smiješno, ali ljudima šalje ozbiljnu poruku i moralnu pouku na simpatičan i prihvatljiv način.

Voli se misliti da se basna rodila u Staroj Grčkoj iz koje su se Ezopove basne raširile po cijelom svijetu iako ih je Ezop (620 g. p. n. e. ) pričao, a ne pisao i prenosile su se dalje usmenim putem, ali u Indiji su se pričale 400 godina prije krista. Najpoznatija zbirka indijskih basni je "Pančatantra". Najpoznatiji pisci basni novog doba su francuski književnik iz 17 stoljeća Jean de La Fontaine, njemački pisac Gotthold Ephraim Lessing, ruski pisac Ivan Andrejevič Krilov.

Basna imala golem utjecaj na druge književne žanrove i na filmsku umjetnost

I u našoj hrvatskoj književnosti imamo basnopisce, a najpoznatiji su Gustav Krklec i Ivana Brlić Mažuranić. Basna je imala golem utjecaj na druge književne žanrove i na filmsku umjetnost, naročito na animirane filmove. Životinjski likovi u popularnim crtićima kao što su Tom i Jerry nasmijavaju i djecu i odrasle otkad su se pojavili, naravno i svi drugi crtići sa životinjskim likovima. U književnosti spomenimo "Knjigu o džungli" (Rudyard Kipling), "Životinjska farma" (George Orwell), "Doktor dolittle"(Hugh Loftin).

Ukratko, basna je kratka priča sa moralnom poukom, a može biti pisana u prozi ili stihu, ali i opsežnija književna djela pisana u toj maniri joj se približavaju žanrovski. Za razliku od bajki koje poučavaju djecu razlikama između dobra i zla i vjeri da dobro uvijek pobjeđuje ako se samo ustraje u dobru, basnama se prozivaju mane, pokazuje da mali i slabi mogu nadmudriti i nadjačati silne, velike i snažne i uvijek su pouke basni namijenjene odraslima, ali ih razumiju i djeca.

Basna bez sentimentalnosti ogoljuje ljudske karaktere

Paradoks je u tome što životinje nemaju osjećaj za moral, one se ponašaju nagonski u nemilosrdnoj borbi za opstanak. Basna bez sentimentalnosti ogoljuje ljudske karaktere kroz izbor životinja koje nose priču i pouku basne. Tako lukava lisica uvijek limbolizira i ljudska lukavstva, kradljive vrane, svrake i gavrani lopovske sklonosti ljudi, plahi zec je zauvijek simbol ljudi strašljivaca, kukavica će uvijek predstavljati neodgovorne ljude koji podmeću drugima svoja nedjela i kukavički bježe sa mjesta svojih zlodjela.

Basna je personifikacija ljudskih osobina kroz životinje, pojave i nežive stvari. Krvoločne životinje poput vuka, lasice i drugih uvijek predstavljaju ljude koji ne prezaju ni pred čim da postignu svoje ciljeve. U Ezpovoj basni "Lisica i roda" svi će lako prepoznati lažno prijateljstvo, prijetvornost i osvetu. Lažno gostoprimstvo je oslikano hranom na plitkom tanjuru s kojeg roda nije mogla jesti svojim dugačkim kljunom kod lije, i dubokim ćupovima sa uskim grlom iz kojih lisica nije mogla nikako izvući ni mrvu hrane.