Što je evanđelje

Značenje evanđelje

Evanđelje, po grčkoj riječi evangelium u doslovnom prijevodu znači dobra vijest, radost. Tokom povijesti ovaj je izraz najviše vezan uz kršćanstvo i Isusovo propovijedanje, nagovještaju radosne vijesti i kraljevstvu Božjem. U kršćanstvu nakon Isusa pisana su evanđelja od polovice 2. stoljeća naše ere, evanđelja po Ivanu, Marku, luki i Mateju. Pisana evanđelja se zasnivaju na povijesnim događajima kojima se nastojalo pisanom riječi ostaviti trag događanja o Isusovim djelima, Isusovim riječima, te svjedočanstva o Isusovim propovijedanjima i bogoslužju.

Stoga je u kršćanskoj liturgiji evanđelje povijesni dokaz koji se čita za vrijeme bogoslužja, te je ono sinonim za kršćanstvo. Kao takvo i danas postoji i služi za održavanje misa i bogoslužja.

No, povijesno gledano evanđelja su se koristila i u helenizmu kao objava neke dobre vijesti, manifestacija koje su carevi organizirali, dobre vijesti u carskim osvajanjima dalekih teritorija kojima se širilo carstvo, kao i objava vojnih pobjeda. Evanđelja su uvijek nosioci dobrih vijesti te ih kao takve nalazimo u povijesti.

Kanonsko evanđelje

Četiri su kanonska evanđelja koja su prihvaćena kao kršćanska evanđelja, a najstarije je Markovo evanđelje nastalo prije 70. godine naše ere. Ovo je prva religijska knjiga pisana pučkim rimskim latinskim jezikom kojim se htjelo približiti pučanstvu kršćanska vjera i osnova je za sljedeća dva nastala evanđelja po Mateju i Luki koja su nastala nakon 70. godine naše ere.

Matej je svoja evanđelja pisao dominantnim arapskim jezikom jer je boravio na području današnje Sirije i knjiga je pisana semitskim mentalitetom, dok je Luka svoja evanđelja pisao u prodručju Ahaje gdje su boravili autohton Grci. Ivanova evanđelja nastaju potkraj prvog stoljeća naše ere na teritoriju Male Azije uz helenističku kulturu koju su preuzimali i drugi narodi od Grka.

Ova evanđelja predstavljaju temelj kanonskih evanđelja jer svjedoče o Isusovom javnom životu, propovijedanju i vremenima propovijedanja. Evangelist Marko je bio učenik Svetog Petra apostola, dok je Luka bio učenik Svetog Pavla apostola, te je Crkva prihvatila ove evanđelje kao kanon, istinu i izvornost Svetog pisma.

Apokrifno evanđelje

Apokrifno evanđelje je ono koje nije uključeno u Sveto pismo i takva su evanđelja pisana od strane apostola ili drugih osoba. Kršćanstvo drži da među takvim evanđeljima postoje i lažna evanđelja. Ova evanđelja uz Isusa često spominju i važne osobe iz Isusovog života kao majka Marija i otac Josip, te događaje iz njihovih života. Apokrifno evanđelje se oslanja u velikoj mjeri na kanonska evanđelja no sadržaj ovih evanđelja nije potpun te ih Crkva smatra heretičkim i nepriznatim poput kanonskih evanđelja.

Takva su evanđelja po Petru koja propovijeda muku Gospodina, po Filipu, po Tomi pseudoevanđelje koje opisuje djetinjstvo Isusovo i sve što je Isus činio čuda kao dijete, zatim su tu evanđelja po Tadeju, Judi, Mariji, Barabi, Barnabi, Bartolomeju, po Isusovoj supruzi, po Nikodemu, po Hebrejima, po Egipćanima i brojna druga evanđelja. Iako se i danas neka od tih evanđelja koriste u kršćanskim obredima barem ona koje Crkva smatra pravovjernima i istinitima.