Što je gus

Gus je lijevano željezo odnosno legura željeza i ugljika

Slitinu željeza i ugljika nazivaju i sivi lijev, a najviše ga poznajemo po gusanom posuđu koje zovu i "vječnim posuđem" zbog trajnosti i otpornosti pri uporabi. Gus je lijevano željezo odnosno legura željeza i ugljika koja je otporna i na hrđu i na trošenje tijekom uporabe, zato se od gusa izrađuju peći, ložišta i dijelovi za motore, vodoinstalacije, ali i teško posuđe koje je lako održavati i u njemu je lako kuhati, a kuhana hrana dugo zadržava toplinu.

Gus su u industriji posuđa 60-tih godina prošlog stoljeća počeli istiskivati drugi materijali, a naročito posuđe od inoxa. Starija generacija se još sjeća teških lonaca i ranjgli, a danas se još rade tave od gusa baš zbog svojih termičkih osobina. Često se nađe i vok od gusa, a gusanom posuđu je težina možda bila mana, ali se lako održavalo. U narodu je ostao izraz "teško kao tuč" što je bilo narodno ime za predmete izrađene od gusa.

Gus i čelik se razlikuju po talištu i udjelu ugljika

Volimo mi danas naše sjane lonce od nehrđajućeg čelika ili inoxa, na kojem se ako ga dobro održavamo možemo i ogledati za vrijeme kuhanja, kao u ogledalu, ali gusano posuđe je i dalje najtrajni posuđe otkada se posuđe izrađuje industrijski, a jeftinije je za proizvodnju. Gus i čelik se razlikuju po talištu i udjelu ugljika, kao i dodavanju nekih drugih elemenata. Točka taljenja gusa je niža, oko 1 200°C, udio ugljika je 2,06% i vrlo je tečan i pogodan za oblikovanje.

U odnosu na gus čelik se tali na oko 1 500°C i dalje se posve drugačije obrađuje. Lijevano željezo se može dobivati iz recikliranih materijala, lako se oblikuje, podnosi sve vrste obrade osim rezanja i ne podnosi opterećenja, zato spojevi od ovakvog željeza nisu dobri, mogu pucati, jer imaju vrlo malu žilavost i skoro nikakvu sposobnost izduženja. Na mehanička svojstva lijevanog željeza utječe udio ugljika te veličina i oblik grafitnih čestica.

Gus i proizvodi od njega imaju svoja pravila održavanja

Ako vam nedostaje željeza kuhajte u gusanom posuđu, malo željeza će ući i u skuhanu hranu. Ako kuhate kiselu hranu, kiseli kupus, sarmu, repu, rajčicu, kada je jelo gotovo, prebacite ga u neku drugu posudu, zbog oksidacije. Gus i proizvodi od njega imaju svoja pravila održavanja, prvi put prije prve upotrebe gusano suđe premažite uljem iznutra i izvana i zagrijte posudu, masnoća će zatvoriti pore i hrana se neće lijepiti za dno, to se zove "senzoriranj".

Gus u daljnjoj upotrebi senzorirajte jedanput godišnje. Takvo posuđe perete na uobičajen način, ali spremate ga tek kada je potpuno suho, ako niste sigurni, zagrijte posudu da višak vlage ispari, ohladite posudu i tek onda je spremite. Kuhanje u gusanim posudama špara energiju jer kad se zagrije na optimalnu temperaturu dalje kuhate na najmanjoj temperaturi, ako tavu ili vok redovno senzorirate, dovoljno ih je zagrijati, obrisati papirnatim ubrusom i možete na naglo grilati meso ili povrće bez dodavanja ulja.