Što je hedonist

Što je hedonist

Hedonist osoba koja stavlja svoje zadovoljstvo, užitak i naslađivanje na prvo mjesto, te mu je to načelo života i tako djeluje. Hedonizam dolazi od grčke riječi hedone što u prijevodu znači užitak. Prvi filozofi Grci bavili su se teorijom koju su nazvali hedonizam, a među prvima od njih bio je Aristip koji je i utemeljio kirensku školu. Ovaj filozof je tvrdio da samo obrazovani ljudi mogu biti hedonisti.

Filozofi koji tumače hedonizam smatraju da je za čovjeka važno da uživa u životu i da tako živi jer je zadovoljstvo ono što čovjeka čini sretnim, te da će tako umanjiti duševnu bol koji svaki čovjek osjeti barem jednom u životu. Jako je dobro da čovjek ugađa sebi ukoliko time ne čini loše za drugog čovjeka ili druge ljude. Stvarajući dobro sebi čovjek sebi stvara blagostanje i dobar život koji žvi.

Hedonist će sebi stvoriti užitak bez obzira radi li se o duhovnom užitku, tjelesnom užitku ili psihološkom užitku. Užitak se smatra najveće dobro i teži se ostvarivati užitak na svakom koraku.

Hedonist i vrste hedonizma

Hedonizam se dijeli na tri osnovne vrste ovisno o tome prema čemu je užitak i zadovoljstvo usmjereno. Priznati su i poznati psihološki hedonizam, racionalni hedonizam i etički hedonizam.

Psihološki hedonizam teži zadovoljstvu i izbjegavanju psihičke boli, te je vrlo često poistovjećivan s egoizmom ako nije usmjeren na zadovoljstvo društva i čovječanstva. Etički hedonizam je usmjeren ka postizanju određenih etičkih ciljeva koristeći se moralnim vrijednostima kako bi se postiglo opće društveno zadovoljstvo. Međutim utilitarni i altruistički hedonizam teže tome da se pojedinac žrtvuje u korist služenja zajedničkim etičkim ciljevima i služenju drugima, što je upitno ako pojedinac pri tome svoje interese zatomljuje, on nije hedonist u pravom smislu riječi iako slijedi zajedničke hedonističke ciljeve.

Hedonist koji slijedi racionalni hedonizam upravo smatra da ne postoji zajedničko društveno zadovoljstvo, te da se druga iskustva ne smatraju vrijednima. Racionalni hedonizam prati vlastito iskustvo u ostvarivanju zadovoljstva i užitka, te u tom smislu i poduzima određene radnje kako bi se zadovoljilo svoje potrebe.

Hedonist i povijest hedonizma

Prvi zapisi o učenjima hedonizma postoje iz indijske filozofije iz perioda 600 g. prije naše ere čija proučavanja sežu sve do 1400 g. naše ere. Indijska filozofija je hedonizam tumačila kao hedonistički egoizam, te da se može poduzeti sve kako bi se ostvarilo zadovoljstvo bez obzira na patnju jer je ostvarivanje zadovoljstva vrijedilo truda i patnje.

Hedonist po Kirenskoj školi koju je osnovao grčki filozof Arstip ostvaruje svako zadovoljstvo ponajviše tjelesno zadovoljstvo i tjelesni užitak bez obzira na posljedice, te daje se prednost tjelesnom užitku pred psihološkom. Prije Arstipa Epikur filozof koji je proučavao hedonizam smatra suprotno od Arstipa, hedonist je po Epikuru onaj koji se odriče tjelesnih užitaka i duševnih boli, te straha od bogova, već težnja za osnovnim životnim potrebama izbjegavajući sve što je nepotrebno i pojednostavljujući život bez materijalizma.

Za vrijeme renesense i srednjeg vijeka filozofi su ignorirali Epikurov pristup i tumačili da je Božja želja da čovjek bude sretan i da čovjek treba iskustiti sreću i zadovoljstvo. U ovom razdoblju nastalo je poznato filozofsko djelo Utopija, Thomasa Morea u kojem se tvrdi da je Bog stvorio čovjeka koji treba biti sretan i ostvarivati svoje želje za zadovoljstvom tijela i uma.