Što je humus

Što je humus?

Humus je gornji sloj zemlje čiji sastav su organske tvari bogate ugljikom i dušikom, te za biljke hranjivim tvarima. Ovaj gornji sloj zemlje je netopiv u vodi no u vodi se može koloidno raširiti. To nije kemijski spoj već smjesa organskih tvari s različitom kisolosti tla, odnosno pH vrijednosti ovisno o samom sastavu organskih tvari. Gornji sloj zemlje koji nazivamo humusom nastaje truljenjem ovih organskih tvari.

Važnost humusa je što utječe na strukturu tla, te prodire u zemlju i zemlja postaje rahlija i manje zbijena, a ujedno sadrži za biljke hranjive tvari pa je vrlo povoljan za uzgoj biljaka, kao što je prisutan ugljik koji utječe na razmnožavanje mikroorganizama. Upravo mikroorganizmi su važni za biljke jer im daju mineralne tvari koje su biljkama potrebne za njihovu ishranu. Kod raspadanja organskih tvari stvara se CO2 potreban biljkama za asimilaciju drugih kemijskih spojeva iz tla, stoga je humus vrlo važan za zdravlje biljaka jer pomoću njega se i razgrađuju gnojiva.

Humus vrste

Prva podjela humusa je prema sastavu i kiselosti što utječe na pH vrijednost tla. Razlikujemo huminski ugljen koji je inertan dio humusa u kojem je djelomično razgrađena organska tvar. Zatim druga vrsta koja je aktivan dio humusa su huminska kiselina, organske kiseline koje imaju jake baze soli, humate. Te treća vrsta fulvokiseline koje predstavljaju zaštini koloid i utječu na razgradnju prisutnih minerala u tlu.

Humus po svojoj kiselosti može biti blagi i kiseli humus ovisno o tome koliko je zasićen katonima, kalcijem i magnezijem. Upravo kalcijski humusi su bogati humusi jer oni daju bolju strukturu tlu jer su bogatiji od kiselih humusa koji su zasićeni fluvokiselinama i huminskim kiselinama.

Prema količini humusa tla se razvrstavaju na vrlo slaba humozna koja imaju do 1% humusa u sebi, pa do vrlo jakih humoznih koja imaju više od 10% humusa u sebi. Nekoliko je klasifikacija prema % udjelu humusa, pa postoje slaba humozna tla do 3%, dosta humuzna do 5%, te jako humozna do 10% humusa u svom sastavu.

Kako humus nastaje

Humus nastaje razgradnjom organskih tvari pod djelovanjem mikroorganizama. Organske tvari mogu biti biljke, ostaci hrane, izmet, tijela uginulih životinja, trulo lišće, slama, sjemenje, sve što predstavlja organsku tvar koja se može razgraditi. Na seoskim imanjima postoje mjesta gdje se odlažu sve organske tvari i tamo se one razgrađuju, pa nakon razgradnje nastaju humusne tvari poljoprivredici rasipaju po njivama kako bi obogatili sastav tla za biljne kulture koje planiraju sijati ili saditi.

Humus u svom procesu razgradnje stvara CO2, te je bogat ugljikom i dušikom, a nastaju i drugi nusproizvodi procesa razgradnje kao što su niskomolekularne kiseline, vitamini, auksini, aminokiseline mikrobnog porijekla. Svi ovi sastojci humusa pomažu biljci da iz tla lakše provari razne minerale koji će pomoći biljkama u boljem rastu i razvoju, te zdravim plodovima kojima se svaki poljoprivrednik raduje.

Stvaranje humusa je zapravo dokaz životnog ciklusa na zemlji, bez njega tlo bi bilo manje hranjivo i siromašnije mineralima i vitaminima koje su potrebni biljkama da bi rasle i davale plodove koje konzumiramo za prehranu ljudi i životinja.