Što je onomatopeja

Što je onomatopeja

Onomatopeja je stilska izražajna figura kod koje se slogovima, riječima oponašaju zvukovi životinja ili zvukovi iz prirode. Oponašati se mogu različiti zvukovi poput životinja, prirodnih pojava, ali i ljudi. Kada se oponašaju prirodne pojave to mogu biti oponašanje šuštanja lišća ili papira, kada se oponaša voda koristi se glagol klokotanje. Možda vam neki glagoli koji oponašaju zvukove predmeta, prirodnih pojava ili životinja nisu poznata jer govorite drugim dijalektom hrvatskog jezika, na primjer štropotati nekima neće upućvati da se radi o onomatopeji za kretanje seoskih kola, ali zato kokodakanje velikoj većini je poznata onomatopeja kojom se izražava glasanje kokoši.

Za ljudski govor koriste se izrazi u onomatopeji poput mumljati, blebetati, ciktati, šušljetati, dok na primjer za gavrane se kaže da grakču. Svinje rokču, vrapci živkaju, glica guguće, krava muče, zmija piska, mačka mijauče, ura ili sat radi tikataka, kad se netko smije kažemo da hihoće. Moguće je oponašati i zvukove koje proizvode kukci, a i šuštanje bilja.

Onomatopeja u književnosti

Onomatopeja se u književnosti vrlo često koristi kada se kombinacijom slova nastoje imitirati zvukovi životinja, pojava, prirodnih pojava poput žuborenja vode. Riječi koje se koriste u književnosti slične su zvukovima koje trebaju dočarati. Riječima se pomoću onomatopeje neartikulirani zvukovi, buka mogu pretvoriti u razumljivi govor i razumljivi jezik.

U različitim jezicima riječi koje se koriste za onomatopeju zvuče različito, no u svakom jeziku se onomatopejom nastoji oponašati zvuk životinje, prirodne pojave ili bilo kojeg zvuka koji se nastoji riječima dočarati. Pa tako u Mađarskoj vigec kažu za Nijemce prema njemačkom izrazu wie geht's.

Onomatopeja u književnosti ne mora upotrebljavati samo glagole već može slagati slogove ili slova kako bi dočarala određene zvukove. Klasičan primjer u književnosti je poznati primjer Vladimira Nazora, I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče. Tin Ujević u svojoj pjesmi Slap dočarao je zvukove slapa kroz stihove teče i teče, teče jedan slap, gdje slap predstavlja život pa se pjesnik pita što u njemu znači njegova mala kap. Takvih primjer u književnosti ima jako puno i onomatopejom se pjesnici i književnici često koriste.

Onomatopeja u razvoju dječjeg govora

Djeca koja tek počinju govoriti koriste se slovima i slogovima koje nauče od roditelja i svoje okoline. Daljnjim razvojem uče govoriti cijele riječi, pa povezivati riječi i slagati rečenice. Onomatopeja je u razvoju dječjeg govora vrlo značajna jer djeci koja su vrlo mala pomaže da nauče jezik kojim će se služiti. Vrlo često mala djeca izgovaraju zvukove koji nisu artikulirani i potrebno je mjesecima da dijete nauči oponašajući zvukove koje čuje izgovara riječi ispravno.

Roditelji često djeci tepaju, govore im umanjenicama, koriste izraze koje djeca mogu zapamtiti, pa tako na primjer umjesto da djetetu kažu jel trebaš ići na wc ili toalet, pitaju dijete jel treba tuta, što je izraz koji dijete može zapamtiti i izgovoriti kao jednostavnu riječ kojom će roditeljima dati do znanja da treba obaviti nuždu.

Kroz slikovnice roditelji uče djecu o životinjama, pa će djecu prvo naučiti kako se koja životinja glasa kroz igru, a djeci će to biti zabavno jer oponašaju životinje koje prepoznaju. Svi se toga sjećamo bilo iz vlastitog djetinjstva, bilo iz roditeljske uloge. Onomatopeja je čest način dječjeg izražavanja dok ne počnu govoriti jezikom koji je razumljiv i odraslima.