Što je subjekt

Što je subjekt i što on predstavlja u rečenici?

Subjekt se opisuje kao neobvezni dio neke rečenice iz kojeg će se saznati o kome ili čemu se radi. Jednostavnije objašnjeno, on opisuje vršitelja radnje u samoj rečenici. U samoj rečenici će se uz subjekt postaviti pitanje "tko" a ono se odnosi na životinje, ljude, biljke ili "što" a ono se odnosi na pojave ili stvari. Subjekti se mogu nalaziti bilo gdje u samoj rečenici, no obično se vežu uz predikat. Potrebno je naglasiti da se subjekti moraju nadopuniti s subjektivnim dopunama, što znači da se odgovara na piranje tko, što, čiji, kakav ili koji.

On može biti izrečen uz imenicu, pridjev, zamjenicu, broj ili infinitiv. Isto tako, subjekti se mogu i izostaviti u rečenicama. Kako izgledaju subjekti? U primjeru oni mogu izgledati ovako: Marko i Ivica voze bicikle (Subjekti su izrečeni u imenici). One crtaju (Subjekti su izrečeni s zamjenicama). Uporni će uvijek uspjeti (Subjekti su izrečeni s pridjevom). Peti i šesti nisu dobili nagradu (Subjekti su izrečeni s brojem). Hodati i promatrati je lijepo (Subjekti su izrečeni s infinitivom glagola).

Kakav sve subjekt može biti?

Sami subjekt će nam reći o kome ili o čemu se radi u nekoj rečenici, što ga svrstava u glavnog vršitelja radnje. Da bi ga mogli odrediti u rečenici, moramo postaviti pitanje "tko" na kojeg ćemo dobiti odgovor koji je vezan za ljude, biljke ili životinje. Isto tako moramo postaviti i pitanje "što" kako bi dobili odgovor koji se odnosi na vršitelja radnje, točnije, na stvar ili pojavu. Subjekt se ne mora nužno nalaziti na samome početku rečenice, već se on može smjestiti bilo gdje unutar same rečenice.

Najčešće se veže uz predikat. Ponekad se može i izostaviti, ili se on mora nadopuniti s subjektivnim dopunama, što će nam dati do znanja da moramo odgovoriti na pitanja tko, što, čiji, kakav. Važno je napomenuti da su subjekti neobvezni dijelovi rečenice no oni pripadaju u članove rečeničnog ustrojstva. Uvijek dolazi uz predikat koji će u rečenici otvoriti mjesto za njega. Subjekti se u rečenici javljaju kao imenska riječ i dolaze u normativu. Subjekti mogu biti: Imenice, zamjenice, brojevi, poimenični pridjevi ili infinitivi glagola.

Kako se opisuje subjekt?

U lingvistici, subjekt se odnosi na termin koji opisuje imensku skupinu (fraze) koje imaju osobitu i sintaktičku ulogu u samoj strukturi neke rečenice. On će se, zajedno s izravnim kao i neizravnim objektom nazivati i gramatičkom relacijom. U tradicionalnoj gramatici, subjekt će se definirati kao rečenični dio koji će označavati o čemu je riječ u rečenici (U primjeru: Marko pjeva - Marko je taj koji pjeva), označavat će vršitelja radnje u rečenici (U primjeru: Marko zove Marija - Marko je taj koji zove), i kao dio rečenice s kojim će se glagol slagati u licu kao i broju (U primjeru: Marko vidi životinje - Marko je ovdje u 3. licu jednine, nema množine).

Ove tradicionalne definicije samog subjekta povezuju pragmatične pojmove, točnije, sadržaj rečenice sa semantičkim pojmovima, točnije, s vršiteljima radnje i imenskim skupinama koje izazivaju slaganje na samome glagolu. S ovakvim shvaćanjem dolazimo do zaključka da se subjekti u hrvatskom jeziku definiraju kao skupina riječi koja će stajati u normativu, označuje vršitelje radnje i slažu se s glagolima u licu, broju i rodu. U suvremenijem obliku lingvistike većinom će se odustati od definicije samih subjekata, no to ovisi o gramatičkim obilježjima određenih jezika.