Što je url

Od čega se sastoji URL?

URL, odnosno Uniform Resource Locator ili Uniformni lokator resursa na hrvatskom jeziku, je adresa koja se koristi za identifikaciju i lociranje resursa na internetu. Ova adresa omogućuje korisnicima da pristupe različitim vrstama resursa kao što su web stranice, slike, dokumenti i drugi digitalni sadržaji. Koriste se u web preglednicima kako bi se pristupilo određenim web stranicama ili resursima putem internetskog protokola HTTP ili drugih sličnih protokola. Sastoji se od nekoliko osnovnih dijelova. Protokol je prvi dio URL-a i obično označava kako će se pristupiti resursu, a najčešći oblici su "http: //" (za web stranice bez sigurnosti) i "https: //" (za sigurne web stranice s enkripcijom). Domensko ime je adresa web stranice ili servera na kojem se nalazi resurs. Port se koristi za specificiranje određenog mrežnog porta na kojem se nalazi resurs na serveru, a većina web stranica koristi zadani port (port 80 za HTTP i port 443 za HTTPS) pa se često ne navodi. Putanja označava specifičnu lokaciju resursa na web serveru. Upit se koristi za slanje dodatnih parametara ili podataka web stranici. Fragment se koristi za označavanje specifičnog dijela resursa.

Kako je nastao URL?

URL datira unatrag nekoliko desetljeća, a razvijao se kako bi omogućio lakše i preciznije lociranje resursa na internetu. Tokom 1960-ih i 1970- ih godina su se razvijali ARPANET-a (Advanced Research Projects Agency Network) i druge mreža, te je ovaj period označio početak internetskog razvoja. Tada su se resursi identificirani pomoću IP adresa i portova. 1980-ih godina je došlo do potrebe za jednostavnijim i ljudski čitljivim sustavom identifikacije resursa postala je očita. U ovo vrijeme, Tim Berners-Lee i njegovi suradnici na CERN-u razvijali su World Wide Web (WWW) i stvorili prve koncepte URL-a i HTTP-a. 6. kolovoza 1991. godine, Tim Berners-Lee je objavio prvu web stranicu, označivši povijesni trenutak u razvoju interneta. RFC 1738, objavljen od strane Internet Engineering Task Force (IETF) 1994. godine, formalno je standardizirao specifikacije. Tijekom 1990-ih i 2000-ih godine, razvijali su se i prilagođavali dalje potrebama internetskog razvoja. Uvođenje sigurnih verzija, različitih protokola i dodavanje mogućnosti prenošenja parametara kroz query stringe i fragmente poboljšali su funkcionalnost linka. S razvojem mobilnih uređaja i IoT, ostali su ključni dio internetskog identifikacijskog sustava. Također, pojavili su se QR kodovi i skraćeni linkovi.

Za što se koristi URL?

URL koristi se za identifikaciju, lociranje i pristup različitim vrstama resursa na internetu. Najčešće su korišteni za pristup web stranicama. Unosom linka u web preglednik, korisnik može otvoriti određenu web stranicu. URL omogućuje pristup različitim digitalnim resursima na internetu, uključujući slike, videozapise, dokumente, PDF, zvukove i druge datoteke. Korisnici mogu preuzeti ili pregledavati ove resurse putem odgovarajućeg linka. Koriste se za pristup web aplikacijama i njihovim različitim funkcionalnostima. Ovi linkovi često sadrže fragmente koji omogućuju izravan pristup određenim dijelovima web stranica, što je posebno korisno na stranicama s dugim člancima ili mnogo sekcija. Isto tako, koriste se za prenošenje parametara ili informacija web stranicama putem query stringa. Omogućuju pristup različitim resursima putem različitih mrežnih protokola. Koristi za označavanje izvora informacija u akademskim radovima, člancima i drugim publikacijama, što omogućuje čitateljima da pronađu originalni izvor ili referencu. Ujedno se koriste za komunikaciju s web API kako bi se dobili podaci ili izvršile određene funkcije putem interneta.