Što je vjera

Vjera, vjeroispovijest i religija, sličnosti i razlike

Nema sumnje da su se ljudi od najranijih vremena pitali što su, tko su, zašto su tu i tko ravna životom na zemlji i zbivanjima na nebesima iznad njega? I danas se i moderni ljudi muče spitanjima smisla, svrhe, života i smrti. Vjernici bilo koje vjeroispovijesti se nekako lakše nose s tim pitanjima. Vjera, vjeroispovijesti i religije, sličnosti i razlike, s tim da vjeru uzimamo kao uvjerenje koje se znanstveno ne može dokazati ili objasniti.

Vjera i religija se u kolokvijalnom govoru koriste ka sinonimi, ali one to nisu, osobno vjersko uvjerenje se odnosi na vjeru, a religija je organizirana praksa sličnih uvjerenja, obreda i praktičnih vjerskih zadaća. Ista religija može objedinjavati ljude koji su samo naoko istih uvjerenja, jer su vjerska uvjerenja unatoč svih kanonskih i dogmatskih pravila, vrlo subjektivna i mogu biti i vrlo različita. Tako se događa da se unutar jedne religije razviju i prave vjerske sekte što dovodi do vjerskih raskola ili izopćenja.

Vjera je nadahnuće i izvor snage u teškoćama

Vjerovanja mogu biti vrlo različita i kulturološki i antropološki uvjetovana, mogu se odnositi na Vrhovno Bići, Boga, razna druga božanstva, duše, nadnaravne sile, moralne ili etičke principe za koje neki vjeruju da su urođeni svakom razumnom biću. Vjera je nadahnuće i izvor snage u teškoćama, osjećaj zajedništva sa drugim vjernicima, njihovu potporu i nadu da molitve donijeti rješenje i utjehu. Nažalost, vjerski ratovi koji se još i danas vode u modernom svijetu, svjedoče i o vjerskim sukobima i podjelama.

Vjera bi ljude trebala činiti boljim osobama i kada bi svi vjernici istinski živjeli svoju vjeru, svijet bi bio bolje mjesto za život, jer oni su i građani koji svoja uvjerenja donose na svoja radna mjesta i mogli bi utjecati pozitivno na druge. No, čini se da veći utjecaj na politički i javni život imaju institucije organiziranih religija nego privatna uvjerenja pojedinaca, a netrpeljivost među organiziranim religijama svoje sljedbenike uvlače u ratne sukobe što je protivno svakoj vjeri i zdravoj pameti.

Vjera je najstariji oblik selfterapije

Kada nas pritisnu životne nevolje, nagonski se obraćamo Univerzumu, Bogu, nečemu većem od nas, a vjerske prakse, obredi i molitve nas snaže i tješe, kao i potpora vjerske zajednice i na neki način kroz teškoće rastemo, jačamo, postajemo bolje osobe. Vjera je najstariji oblik selfterapije jer je bila oduvije sredstvo osobnog razvoja i povezivanja sa mističnom stranom života. Vjernike to učvršćuje u vjeri, ateiste navodi na poricanje, skeptike tjera da traže dokaze i tako razvijaju kritičko mišljenje.

Kažu mudri ljudi, jedan je Bog, jedna je vjera ili osobno uvjerenje, ali vjeroispovijesti je mnogo, a i osnivača raznih religija isto tako. Ljudsku potrebu za vjerom ni jedna civilizacija od postanka svijeta nije izgubila, ali su se sustavi vjerovanja mijenjali. I moderni ljudi tumaraju svijetom u potrazi za smislom i ako se drže pravila svoje religije i poštuju tuđa vjerska uvjerenja, mogu zajedno živjeti i rasti u miru i blagostanju. Nametati ikome svoja vjerska uvjerenja nije ispravno.