Suosjećanje ili suosijećanje?

Suosjećanje ili suosijećanje?

Dvojba u pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/ je česta u hrvatskom jeziku. Dok neki govornici lako pišu takve primjere, drugima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu, ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/, a ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, postoje određene iznimke. Također, kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi.Jedan od primjera za koji se često postavlja pitanje ispravnog pisanja je riječ "suosjećanje". Ova riječ dolazi od glagola "suosjećati" i naglašena je kratkouzlaznim naglaskom.

Pravilno se piše s glasovnom skupinom /je/, što znači da je pravilan oblik "suosjećanje", "suosjećanja", "suosjećanju", "suosjećanjem" i slično.Suosjećanje je vještina koja se vježba i koja nije lako staviti u tuđe cipele. To je sposobnost da se razumije i osjeti emocije drugih ljudi, da se suosjeća s njihovim nevoljama i problemima te da se pruži podrška i utjeha. Suosjećanje je bitno za razvijanje empatije, poštivanja drugih i stvaranje boljeg društva.U svakodnevnom životu, suosjećanje se može pokazati na razne načine, od jednostavnog izražavanja sućuti do volontiranja i aktivnog sudjelovanja u rješavanju problema.

Pokazivanje suosjećanja može biti teško, pogotovo kada se suočavamo s teškim situacijama ili s ljudima koji su nam strani ili drugačiji od nas. Međutim, suosjećanje je važno za stvaranje međusobnog razumijevanja i podrške u društvu.U zaključku, pravilno se piše imenica "suosjećanje" s glasovnom skupinom /je/. Suosjećanje je važna vještina koja se treba razvijati i njegovati u svakodnevnom životu za stvaranje boljeg i empatičnijeg društva.