Tko ima pravo na pomoć u kući

Što i tko ima pravo na pomoć u kući?

Pomoć u kući je socijalna usluga namijenjena osobama koje zbog starosti, zdravstvenih problema, invaliditeta ili drugih razloga nisu u mogućnosti samostalno obavljati osnovne svakodnevne aktivnosti. Ova usluga obuhvaća različite oblike pomoći, uključujući organiziranje prehrane, održavanje osobne higijene, obavljanje kućanskih poslova i druge oblike podrške koje osobi omogućuju dostojanstven život u vlastitom domu. Mnogi se građani pitaju tko ima pravo na pomoć u kući, posebno za starije osobe i osobe s invaliditetom koje se ne mogu osloniti na članove obitelji ili druge bliske osobe. Pravo na pomoć u kući imaju osobe koje ispunjavaju određene socijalne i zdravstvene uvjete, a cilj ove usluge je poboljšati kvalitetu života onima kojima je najpotrebnije.

Tko ima pravo na pomoć u kući prvenstveno ovisi o procjeni nadležnih tijela, a ta se procjena temelji na zdravstvenom stanju, socijalnim uvjetima i financijskim mogućnostima korisnika. Najčešće pravo ostvaruju starije osobe koje zbog smanjene pokretljivosti ili kognitivnih poteškoća ne mogu samostalno voditi kućanstvo. Također, osobe s trajnim ili privremenim tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima često ispunjavaju uvjete za ovu uslugu. Pomoć u kući može se odobriti i osobama koje su prošle ozbiljne medicinske zahvate ili koje se oporavljaju od teških bolesti te privremeno nisu sposobne brinuti se o sebi.

Tko ima pravo na pomoć u kući uopće?

No, kako bi se utvrdilo tko ima pravo na pomoć u kući, prvo se mora podnijeti zahtjev nadležnim institucijama, koje potom provode procjenu potreba i donose odluku o odobravanju usluge. Pravo na pomoć u kući može se ostvariti ako su ispunjeni određeni socijalni i imovinski uvjeti. Osoba koja traži ovu uslugu ne smije imati članove obitelji koji su joj u mogućnosti pružiti odgovarajuću pomoć, poput bračnog druga, djece ili drugih srodnika. Također, korisnik ne smije imati dovoljna financijska sredstva niti nekretnine izvan one u kojoj živi, koje bi se mogle iskoristiti za osiguravanje drugih oblika skrbi. Financijski kriteriji ovise o ukupnim prihodima korisnika i njegovog kućanstva. Osobe čiji prihod ne prelazi određeni prag mogu ostvariti pravo na pomoć u kući besplatno, dok se onima s višim prihodima može odobriti sufinancirana usluga. Tko ima pravo na pomoć u kući utvrđuje se individualno, uzimajući u obzir specifične potrebe svakog pojedinca.

Postupak ostvarivanja prava na pomoć u kući uključuje nekoliko koraka. Prvi je podnošenje zahtjeva nadležnom području Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta korisnika. Uz zahtjev, potrebno je priložiti medicinsku i socijalnu dokumentaciju koja potvrđuje potrebu za ovom vrstom usluge. Nakon podnošenja zahtjeva, stručne osobe obavljaju procjenu potreba korisnika i donose odluku o odobravanju ili odbijanju usluge. Ako se utvrdi da osoba ispunjava uvjete, uslugu mogu pružati domovi socijalne skrbi, centri za pomoć u kući, udruge, vjerske zajednice i druge ovlaštene organizacije. Osim toga, pomoć u kući mogu pružati i fizičke osobe koje su registrirane za obavljanje ove djelatnosti.

Tko ima pravo na pomoć u kući i kako dobiti?

Osoba tko ima pravo na pomoć u kući, ali nije u mogućnosti samostalno podnijeti zahtjev, može zatražiti pomoć članova obitelji ili socijalnih radnika. U nekim slučajevima, ako osoba nije u mogućnosti osigurati financiranje usluge, može se prijaviti i za sufinanciranje iz socijalnih programa lokalne i državne razine. Primjerice, Grad Zagreb pruža dodatne mogućnosti sufinanciranja usluge pomoći u kući za osobe koje ispunjavaju uvjete, a prihod po članu obitelji ne prelazi određeni iznos. Dakle, tko ima pravo na pomoć u kući ovisi o zdravstvenom stanju, socijalnim uvjetima i financijskim mogućnostima pojedinca, a ostvarivanje prava uključuje podnošenje zahtjeva i procjenu nadležnih institucija. Pomoć u kući je ključna socijalna usluga koja omogućuje mnogim osobama da ostanu u svom domu i održavaju dostojanstven život unatoč zdravstvenim ili socijalnim poteškoćama. Budući da je starosna populacija u stalnom porastu, a mnogi stariji građani žive sami ili bez bliske obitelji, ova usluga je značajna za njih i prijeko potrebna.