Tko su bili hajduci

Tko su bili Hajduci?

Naziv Hajduci potječe iz mađarskog jezika, i u slobodnom prijevodu znači vojnik - plaćenik koji je bez zemlje. Navedeni naziv za ove vojnike ili plaćenike prvi put se pojavljuje u doba Osmanskog Carstva. Organizirane hajdučke družine borile su se protiv Osmanlija, te su time zaradili opis slobodoljubljivih ljudi i boraca za oslobođenje vlastitog naroda od otomanskog režima. Danas se u predaji kao i pjesništvu opisuju isključivo kao borce za slobodu naroda. U početku 19. stoljeća brojni Hajduci sudjelovali su i na prvim ustancima Balkanskih naroda: Srpski ustanci, Grčki rat nezavisnosti, dok su u Dalmaciji pomagali Mlečanima u protuturskim ratovima.

Radi njihovog principa djelovanja nastao je opis "Hajdučija", što se odnosi na način djelovanja u teškim vremenima, kao odgovor na teške životne uvjete i borbu za slobodu. I dok ih se često opisuje kao vojnike ili plaćenike, može se vidjeti kako se često opisuju i kao pobunjeni seljaci kojima je za cilj oteti preuzetu imovinu od strane Turaka i podijeliti ih siromašnijim kršćanskim kmetovima. Skupina Hajduka sastojala se od 5 do 10 momaka, a čelo skupine je predvodio Harambaša koji je bio prepoznatljiv prema svojoj odori.

Hajduci djelovanje

Ova skupina boraca za slobodu često se sakrivala i brdima i na drugim pogodnijim mjestima poput šuma i klanaca gdje bi presretali one protiv kojih se bore i tako bi im oduzimali plijen. U borbi protiv Turaka pomagao im je i običan narod, no uz posebnu opreznost kako ne bi ostali bez glave. Hajdučka sakrivanja zabilježena su i u Biokovskim pećinama koje su bila početna točka za daljnja gerilska djelovanja diljem Hercegovine. Hajduci većinom nisu primjenjivali nasilne metode, stoga se rijetko gdje može vidjeti kako su ubijali druge. Svaki Harambaša bi imao određenog Jataka ili osobu koja bi pregovarala, i tako su se postizali dogovori.

Nasilne metode primjenjivale su se onda kada druga strana nije htjela pristati na mirne pregovore. Kako je izgledala povijest razvoja Hajdučkog pokreta? Sama povijest Hajduka na Balkanu započet će s prodorom Turaka na područje Europe. Hajduci su bili kršćanski momci koji su strahovali za dobrobit svojeg grada ili sela, i momci koji su se željeli boriti za svoju i tuđu zemlju. Živjeli su u planinama, brdima, šumama, klancima i na raznim putevima gdje bi živjeli od krađe te pljačke bogatih i imućnih. Turci su bili u strahu od Hajduka jer su bili iznimno hrabri i nisu se bojali osvetiti radi nasilnog prodora i ubijanja njihovog naroda.

Hajduci u Hrvatskoj

Naziv Hajduci i uskoci spominju se i u Hrvatskoj povijesti. Uskoci se opisuju kao posebniji oblik otpora koji se odnosi prema Turcima na Jadranskom i primorskom zaleđu koje se nazivalo Morlakija. Nekada je ovo bilo veliko granično područje koje se nije kontroliralo, stoga je veliki dio tadašnjeg kršćanskog naroda prešao na mletačku stranu gdje su jedva preživljavali. Hajdučko uskočne družine po prvi puta se spominju za Kandijskog rada koji se odvijao od 1645. do 1669. godine.

Za vrijeme ovoga rata dolazilo je do intenzivnih borbi između uskoka kao i Dubrovačke Republike. Gerilske postrojbe (Hajduci) bile su formirane od strane podanika iz Hercegovine te Crne Gore, i oni su prešli na mletački teritorij gdje su se udružili sa narodom iz Dalmacije te Boke kotorske. Uskoci su bili više aktivni oko Zadra te Šibenika, kao i Makarskom primorju. Nakon završetka Kandijskog rata dolazi do željenih promjena na zaleđu Dubravačke Republike. Danas se kod mnogih južnoslavenskih naroda mogu pronaći brojne epske pjesme koje opisuju život i junačka dijela Hajduka i Uskoka.