Tumorski markeri – što su i kako se rade

Tumorski markeri

Tumorski markeri mogu biti različite tvari u krvi ili urinu osobe, a koje mogu ukazivati na postojanje tumorskih stanica u tijelu. Nažalost, sve veći broj ljudi suočava se sa dijagnozom tumora, koji je zaista opasna bolest koja može rezultirati i smrtnim ishodom. Mnogi faktori utječu na pojavu ove bolesti kod pacijenta, a genetika je svakako jedan od ključnih faktora. Jednostavno rečeno, neki ljudi imaju veći potencijal za nastanak tumora, pa bi se oni trebali i više paziti.

Naime, danas je već posve jasno kako je današnji način života pogodan za nastanak ovih teških zdravstvenih stanja, jer prosječan čovjek udiše sve nekvalitetniji zrak, jede sve nezdraviju hranu i sve manje je fizički aktivan. Kada se sve to zbroji, kao rezultat imamo situaciju povećanog broja dijagnosticiranja tumora. Tumorski markeri koriste se u dijagnosticiranju tumorskih stanica ili karcinoma, iako ova metoda nije apsolutno precizna. Tumorske markere mogu proizvoditi i određena benigna zdravstvena stanja.

Tumorski markeri - kako nastaju

Tumorski markeri poznati su još od 1846. godine, međutim tek su se u skorije vrijeme počeli koristiti u svrhu dijagnosticiranja bolesti. Te 1846. godine, engleski liječnik Henry Bence Jones uočio je lance imunoglobulina u urinu pacijenata s malignim mijelomom. Ipak, tumorski markeri tek su se sa razvitkom imunokemije počeli primjenjivati u praksi i dijagnosticiranju. Tumorskim markerima može se dijagnosticirati tumorska stanica u tijelu čovjeka, a nalaze se u urinu ili krvi pacijenta.

Dijagnoza se najčešće izvodi pretragom markera u krvi pacijenta, iako ova vrsta dijagnoze nije najpreciznija. Razina markera u tijelu može dosta varirati, pa se ova dijagnostička pretraga koristi kako bi se odabrala pravilna terapija, kako bi se pratila učinkovitost terapije ili predvidio povratak ove opasne bolesti. Markeri su biološke tvari koje svojom prisutnošću ili povećanjem koncentracije u tjelesnim tekućinama mogu ukazivati na nastanak tumorskih stanica i na progresiju bolesti. Kao biološka tvar, markeri mogu biti proteini, enzimi ili hormoni.

Kako se mjere tumorski markeri i što utječe na njihove vrijednosti

Tumorski markeri mogu se mjeriti na različite načine u laboratorijima, na koriste se imunokemijske metode ili metode kojima se određuje prisutnost proteina. Prije svega, veoma je važno da se kod istog pacijenta koristi uvijek ista metoda i po mogućnosti iz istog laboratorija. Na ovaj se način najlakše i najpreciznije mogu pratiti rezultati prije, za vrijeme i nakon terapije ili operacije. Tumorski markeri koriste se za dijagnosticiranje tumorskih stanica, praćenje učinkovitosti terapije i predviđanje mogućeg povratka bolesti.

Ovi markeri nisu dovoljni kako bi se do kraja dijagnosticirao tumor, već se dijagnoza potvrđuje dodatnim liječničkim pregledima poput ultrazvuka ili CT-a. Brojni faktori utječu na preciznost ove metode dijagnosticiranja. Utjecaj na rezultate metode imaju kako se rukuje sa uzorkom i da li je uzet na ispravan način, da li pacijent uzima određene lijekove u vrijeme kada se radi analiza tumorskim markerima, pa čak i to da li je liječnik odabrao dobru referentnu vrijednost i da li je dobro interpretirao dobivene rezultate.