Upala uha u pasa i mačaka

Upala uha u kućnih ljubimaca najčešći je razlog posjeta veterinaru. Ono što vlasnik najprije primijeti u svoga ljubimca je crvenilo, neugodan miris, prekomjeran cerumen, češanje, trešnja glavom, trljanje ušima o predmete te bolnost na dodir. Katkad kao posljedica prekomjernog češanja i trešnje glavom nastane hematom uške (nakupljanje krvi između kože uške i hrskavice). Sve su to razlozi za posjet veterinaru jer vaš ljubimac sigurno ima upalu vanjskog zvukovoda.

Uho je organ koji se dijeli na vanjsko, srednje i unutarnje uho, a u ovom slučaju važan je vanjski dio uha, koji čine uška i vanjski zvukovod. U vanjskom zvukovodu su najčešći upalni procesi kod pasa i mačaka.

Uzroci upale mogu biti:

• bakterije
• gljivice
• paraziti
• strana tijela
• anatomski (sužen slušni kanal, preklopljene viseće uške, prekomjerna dlakavost kanala)
• alergijski
• endokrinološki.

Bakterijske upale uha očituju se jakim crvenilom, prisutnošću gnoja, jakom bolnošću i nerijetko povišenom tjelesnom temperaturom. Životinje su snuždene, bezvoljne, apatične i reagiraju iznimno bolno na pregled pa je katkad potrebno životinju i sedirati kako bismo mogli pregledati zvukovod i očistiti ga. Terapija se provodi antibioticima, ako je riječ o bakterijskoj infekciji, koju će veterinar prepisati (bude li potrebno, prije terapije uzet će bris zvukovoda i poslati na pretragu). Terapija može biti i kapljicama (najčešće je riječ o kombinaciji antibiotika, antimikotika i kortikosteroida), ali tek nakon što se uvjerimo da je bubnjić cijel. To je jedan od razloga zašto se upala uha nikada ne smije liječiti na svoju ruku i bez pregleda.

Najčešći uzročnik upale u pasa je gljivica Malassezia pachydermatis koja je gotovo uvijek samo sekundarni uzročnik upale. Gljivica uzrokuje upalu ako neki drugi čimbenik oslabi zaštitnu barijeru, a to su najčešće alergije na hranu, trave ili uvijek prisutne upale perianalnih vrećica.

Malassezia pachydermatis uzrokuje stvaranje prekomjerne količine cerumena, tamne boje, masnog i iznimno neugodnog mirisa. Životinja se jako češe i trese glavom. Takva upala liječi se najčešće kapljicama za uši koje sadrže antimikotik, no u osnovi je najvažnije isključiti primarni čimbenik. Vrlo je važno terapiju provesti do kraja jer, iako se znakovi upale najčešće povuku već drugi ili treći dan od početka primjene terapije, uzročnik je još uvijek prisutan.

Prisutnost stranog tijela u zvukovodu pasa jedan je od najčešćih uzroka upale. To su najčešće trave (klas) koje u šetnji dospiju na dlaku uške ili uđu u zvukovod. Životinji to smeta i svrbi je pa tresenjem glave pokušava klas izbaciti van, no zbog svoga oblika klas tako samo još dublje ulazi u zvukovod, nerijetko se zabijajući u stijenku ili bubnjić. Osim što uzrokuje jaku bolnost i nelagodu, može doći i do puknuća bubnjića. Organizam reagira upalom kao i na svako strano tijelo.

Kako je prisutna jaka bol, životinje često moramo sedirati kako bismo mogli potpuno i sa što manje komplikacija izvući strano tijelo iz zvukovoda te pregledati sam zvukovod i bubnjić. Važno je pregledati oba zvukovoda jer se može dogoditi da je reakcija jača na jednoj strani, a da se klas nalazi obostrano. U praksi nam se ne jednom dogodilo da je u zvukovodu bilo nekoliko klasova pa je potrebno nakon vađenja stranog tijela temeljito pregledati cijeli zvukovod. Osim klasova, u zvukovodu se znalo naći i grančica, vlati trave, ali i pijeska. Na koncu, uz terapiju često je životinji potrebno dati i nešto protiv bolova.

Među čestim uzročnicima upale uha je i parazit, vrsta grinje, Otodectes cynotis. To je najčešći uzročnik otitisa u mačaka.

Simptom je jak svrbež, ali ono što vlasnici mačaka najprije primijete jest veća ili manja količina tamnog, mrvičastog cerumena. U takvim slučajevima važno je ukloniti što više cerumena kako bi se moglo lokalno djelovati na upalu, no moramo se riješiti i uzročnika.

Danas na tržištu postoji nekoliko proizvoda kojima ćemo brzo riješiti problem ušnih šugaraca, a djelovati i preventivno. To su kožne kapljice, koje su kombiniranog djelovanja pa osim na Otodectes cynotis djeluju i protiv infestacije buhama, ali i na neke intestinalne nametnike.

Ovo su najčešći uzročnici upale vanjskog zvukovoda u pasa i mačaka, no čest uzrok su i alergije, bilo da je riječ o preosjetljivosti na hranu ili trave. Upala uha tada je posljedica alergije, a nikako primarna bolest. Ne riješi li se problem s alergijom, upala će se stalno vraćati i konačno postati kronična. U pasa koji imaju probleme s analnim vrećicama, moguća je upala uha kao posljedica toga, a ne kao primarna bolest.

Kod nekih su pasmina upale češće i traju dulje.

Postoje pasmine u kojih zbog anatomskih razloga upale uha zahtijevaju više truda i vremena za izlječenje. U pasa, primjerice u španijela s velikim, poklopljenim uškama postoje predispozicije zbog nedovoljnog prozračivanja i pojačane vlažnosti zvukovoda. Psi koji se često kupaju i vole vodu (labradori, seteri) također imaju veću predispoziciju za razvoj infekcije zvukovoda.

Kod pasmina s pretjeranim rastom dlaka u ušima (pudle, terijeri) uzročnik se često i poslije terapije zadrži na dlaci te uzrokuje reinfekciju. Zbog dlaka u zvukovodu teže je djelovati lokalnom terapijom jer dlake mehanički sprečavaju prodor kapljica u dublje dijelove zvukovoda. Isti se problem pojavljuje kod nekih pasmina koje imaju prirodno sužen slušni kanal, npr. chow chow i shar pei.

Svaku upalu vanjskog zvukovoda potrebno je na vrijeme liječiti jer se i najbanalnija upala može dodatno zakomplicirati, najčešće spontanom rupturom bubnjića nakon čega se može inficirati i srednje uho, a tada je cijela situacija puno ozbiljnija.

Ono što svaki vlasnik može i što bi trebao činiti jest jedanput u tjedan dana očistiti zvukovod svom ljubimcu sa za to predviđenim pripravkom. Postoje različite tekućine za higijenu zvukovoda pasa i mačaka te vlažne maramice.

Redovitom higijenom vanjskog uha, primijetit ćete sve abnormalnosti, od crvenila, bolnosti, prekomjernog cerumena. Manje količine ušnog cerumena su normalne, ako ne i potrebne, pa stoga nemojte pretjerivati s higijenom. Također je važno da se pasminama kojima je to potrebno redovito uklanja višak dlake iz zvukovoda, a kod onih koje se često kupaju, zaštiti zvukovod od ulaska vode te poslije kupanja voda iz zvukovoda ukloni vatom.

Nemojte nikada zvukovod čistiti štapićima za uši. Na taj se način cerumen s infektom samo dublje potiskuje, a uz to uvijek postoji mogućnost ozljede zvukovoda i bubnjića.

Isto tako je važno da nikada na svoju ruku ne liječite upalu uha jer kako su uzročnici različiti tako je različita i terapija. Važno je da vaš veterinar UVIJEK pogleda zvukovode nakon čega će odabrati najučinkovitiji način liječenja.