Uzgoj begonija – Kako njegovati begoniju unutra i na otvorenom

Begonija, vrijeme sadnje

Begonija se opisuje kao višegodišnja biljka koja dolazi iz porodice begonijevki. Danas je ona jedna od najpopularnijih kućnih biljaka radi svoje ljepote i zahvalnosti. Porijeklom je iz Indije kao i Južne Amerike i kod nas se pretežito uzgaja kao ukrasna biljka. Cvjetovi se nalaze i svatu u pazušcima listova, a po boji mogu biti bijeli, crveni ili ružičasti. Biljka cvate na proljeće i u jesen. Begonija je biljka koja zahtjeva veće temperature i neće dobro uspjeti na hladnijim mjestima.

Razmnožava se uz pomoć sjemena i sadnica, a sadnju je potrebno obaviti u proljeće. Navedena biljka zahtijeva puno svjetlosti, što znači da se ona mora posaditi na sunčano mjesto ili u polusjeni. Ne voli zadržavanje vode oko svog korijena, što znači da zemlja u koju ide mora biti veoma dobro drenirano. Unutarnji uzgoj u teglama vršit će se u teglama promjera do 13 cm ili u cvjetnim posudama koje su veličine 60x15 cm.

Tegle ili posude se pune mješavinom zemlje za cvijeće. tresetom i pijeskom prema omjeru 2: 1: 1, ne do vrha. Gomolj se u mješavinu stavlja tako da je vrh usmjeren prema gore i on se pokriva s 5 cm sloja zemlje. Sadnja u vrtu se radi onda kada je opasnost od mraza minimalna. Sadi se u tlo u kojemu ima komposta i u tlu koje je hranjivo. Begonije moraju imati dovoljno svjetla za rast i razvoj, i moraju biti dobro zaklonjene od jakih vjetrova.

Begonija, uzgoj i njega

Kako bi uzgoj begonija u teglama ili cvjetnim posudama bio uspješan, one se trebaju držati na toplom ali i ne na previše osvijetljenom mjestu. Zalijevaju se s odstajalom vodom koju je potrebno dobro dozirati. Voda koja se zadržava može uzrokovati truljenje korijena. Prvi izdanci begonije vidljivi su nakon 3 tjedna od sadnje, i kada krenu rasti potrebno ih je umjereno prihranjivati prva dva tjedna. Begonija će se u zatvorenom prostoru držati do pojave prvih pupoljaka, a nakon toga se može iznijeti van. Kada se biljka formira, tada se jednom u dva tjedna prihranjuje s tekućim gnojivom kako bi cvatnja bila bolja.

Za uspješno održavanje važno je i obilno zalijevanje prilikom kojeg se mora voditi briga o tome da voda ne dođe do listova ili cvjetova. Biljka prestaje sa cvatem u jesen i tada ona odumire. Begonije se iz vrta preko zime presađuju natrag u posude i izdanci se skraćuju na 10 cm. Na proljeće se opet sade vani. Kod sobnog tipa uzgoja biljke mogu trajati cijele godine, no potrebno je obratiti na uvjete rasta. Begonije ne vole česta premještanja, kao ni suh i topli zrak, stoga je potrebno za nju pronaći odgovarajuće mjesto.

Begonija, zaštita od bolesti

Begonija će najčešće oboljeti od pepelnice ili od sive plijesni, a od štetnika može privući lisne uši. Pepelnica kao i siva plijesan može se pojaviti za vlažnih razdoblja, osobito u proljetno vrijeme. Ove bolesti uzrokuju male, okrugle, epileptično žuto-bijele pjege na listovima biljke. Za velike vlažnosti bolest se može proširiti u roku od 5 do 12 dana i uzrokovati ubrzano propadanje lišća (ono će istrunuti i uništiti biljku). Lisne uši će se pojaviti u kolonijama, a štetu nanose na način da sišu biljne sokove.

Ako je begonija oboljela od lisnih ušiju ona može zaostati u svome rastu i razvoju, što može dovesti do deformiranog rasta lišća i cvjetova. Ukoliko se vodi pravilna briga, nametnici i bolesti će zaobići biljku. Begonije, iako lijepe, mogu biti otrovne za kućne ljubimce, stoga je potrebna opreznost. Mogu narasti od 10 cm pa svega do 2 m, i mogu biti raznih boja. Iako je danas striktno dekorativna biljka, u prošlosti su se njeni listovi koristili za laštenje mačeva i vjerovalo se kako ona upozorava na oprez ukoliko je poklonjena kao dar.