Zašto se lišće mijenja u jesen

Lirika promjene ili zašto se lišće mijenja u jesen

Sve prjesme o jeseni su melankolične, tugaljive i elegične osim svatovskih, jer se nekada cijelu godinu radilo, a u jesen nakon žetve i berbe svadbovalo. Albert Camus je dramatiku jesenskih promjena u prirodi ublažio rečenicom: "Jesen je drugo proljeće upravo zbog toga što svaki list promjenom boje postaje cvijet". Lirika promjene ili zašto se lišće mijenja u jesen je znanstveno posve objašnjena, zbog manje sunčeva svjetla listovi gube klorofil i sposobnost fotosinteze koja hrani stabla i daje tu zelenu boju.

Završetak toploga ciklusa vremena započinje kada se počne skraćivati dan, zbog čega zahladi, nestane sunčeve topline i smanji se i jačina svjetlosti, lišće počinje počinje gubiti pigmente i mijenjati boje. Prvo prvo se gube zeleni pigmenti klorofila, pa list požuti zbog preostalih karotenoida koji lišću daju žute, narančaste, crvene i smeđe nijanse koja je češće znak konačnog umiranja lista. Preko 300 različitih pigmenata boji jesenske listopadne šume, a antocijan ih boji u ljubičastu boju.

Priroda je slikar koji boji jesensko lišće

Mi ljudi baš ne volimo govoriti o smrti, a golo drveće nas upravo na umiranje, iako se radi samo o završetku samo jednog ciklusa vegetacije. Svaki list na nekom drvetu je kompletna mala tvornica hrane u kojoj se pomoću fotosinteze stvara vrlo dinamičan proces stvaranja ugljikohidrata i celuloze. List pomoću sunčeve svjetlosti stvara klorofil, korijen iz tla uzima vodu, a iz zraka biljke uzimaju ugljični dioksid i to pretvaraju u škrob, celulozu i kisik koji mi dišemo.

Tako lišće proizvodi hranu za biljke i kisik za nas, a priroda je slikar koji boji jesensko lišće kada u hladnom dobu godine prestane taj proces. Kao da se priroda sama pobrinula da eksplozijom boja ublaži to umiranje godišnjeg vegetacijskog ciklusa. Zbog hladnoće, kraćih dana i manjka sunčeve svjetlosti u listu se proizvodi sve manje klorofila, a razgradnja klorofila ostaje ista i pigmenti počinju bojati naše šume, a u tom jesenskom koloritu boja uživam svi, ne samo umjetnici.

Lišće prvo mijenja boju, vene, suši se i otpada

Uz spektar toplih boja od svih nijansi žute, narančaste, crvene ili brončane, u jesen se pojavljuje u šumama, parkovima i vrtovima i spektar hladnih boja od plave do ljubičaste koje stvaraju flavonidi i flvinoli. Neki pigmenti se stvore tek u jesen kako kod kanadskog javora. Lišće prvo mijenja boju, vene, suši se i otpada, no ne otpadnu listovi kod svih trajnica, na nekima ostani suhi na granama sve do prvog proljetnog pupanja, tako čuvaju biljku od smrzavanja i osiguravaju novo pupanje.

Lišće hrasta obično posmeđi, a smeđa boja je znak potpunog propadanja i umiranja lista. Otpadanje lišća reguliraju biljni hormoni koji se pojačano aktiviraju tijekom starenja lista. Iako neki od hormona imaju ulogu da spriječe otpadanje listova, to se još znanstveno istražuje, ali se smatra da oko 2 500 gena učestvuje u procesu otpadanja lišća. Antoncijan koji boji listove javora u crvenu boju treba puno šećera, dakle on ga ne stvara, nego akumulira i zadržava.